Home Kolumne
Srijeda, 13 Prosinac 2017
Kolumne
Naš Imotski

 

IMOTSKI je misto di svi pričaju, onako, ponaški. To je misto di pozdravljaš sa ''Oće li?''. Uglavnon, u svakoj kući ima puno dice.
Ćaća je, zna se, glava kuće. Ne priča vele, nikad te nije udario, ali iz nekog razloga, njega se najviše bojiš.
Mater... Mater ko mater. Šibala te za svaku sitnicu dok si bio mali, ali opet je ona ta koja te uvik prid ćaćon brani i za te svaku večer moli Boga.
Did je već uša u duboku starost, ali ga to ne sprječava da svakodnevno posvećuje svu svoju pažnju lozi ili njivi koju voli jednako ko i svoju ženu. Možda i više. Baren tako kaže.

Više...
 
Vjeru se ne može položiti ispitom

Piše: Fra Zvjezdan Linić

Ove godine bit će točno 50 godina od početka Drugog vatikanskog sabora koji je jako puno toga pokrenuo u Katoličkoj crkvi. Zato je papa Benedikt XVI najavio jubilarnu godinu vjere od jeseni ove godine do jeseni iduće godine. Nekoliko misli o vjeri neće biti naodmet uz ovu takvo važnu obljetnicu. Susrećem ponekad odrasle ljude, a katkada i mlađe, koji mi se predstavljaju kao dovršeni i potpuni vjernici. Kriterij su njihove prosudbe vlastite vjerske kvalitete obično sakramenti vjere što su ih primili u propisno vrijeme određeno našom uhodanom tradicijom i crkvenom praksom. Oni su primili sakrament krsta kao netom rođena djeca, primili su prvu pričest i pristupili prvoj ispovijedi s drugom djecom u drugom, odnosno trećem razredu, i krizmani su u osmogodišnjoj školi. Takvi su, dakle, primili sve. Oni se smatraju redovitim vjernicima. Takvi stoje u uvjerenju da su obavili sve i da ih i drugi trebaju promatrati kao standardne vjernike. Gotovo bih rekao da su takvi apsolvirali svoju vjeru i više se od njih ne smije tražiti.

Više...
 
Migracije - imotska sudbina

Ako bi trebalo izabrati ključnu riječ koja bi, u najkraćem, obilježila povijest Imotske krajine, onda bih se odlučio za „migracije“. Naši su ljudi stalno negdje odlazili, za boljim životom, za dodatnom zaradom, za većom slobodom. Na jednom mjestu u svom dnevniku Miroslav Krleža, promatrajući u noći kretanje osvijetljenih putničkih kompozicija negdje u panonskoj ravnici, bilježi svoju prvu asocijaciju „…vlakovi, Imoćani…“
U potrazi za zaradom iz Imotske krajine odlazilo se u nisku Hercegovinu kopati na begovskim imanjima, u primorje i na školje obrađivati vinograde i brati masline, u Slavoniju na ratarske radove, posebno u berbu kukuruza, raditi „na štreki“, u tunelima, na cestama. Jedan je naš socijalni istraživač zapisao – „Imoćani su išli svugdje gdje se kopalo ili zidalo“. U literaturi i na filmu najviše je, ipak, obrađena epopeja naših malih trgovaca - galantara iz zapadnog dijela Krajine, koji su ispred sebe, na trbusima nosili pokretne trgovine i prodavali sitnu robu u krajevima od Baltika do Jadrana. S tih beskrajnih traganja za zaradom naši su se ljudi u pravilu vraćali, a teško ušteđenim novcem pomogli bi svojoj obitelji, kupili bi komad zemlje, sagradili kuću, oženili sina ili pak udali kćer.

Više...
 
IN MEMORIAM: Ferdo Bušić

Ferdo Bušić, 14. 10. 1948. - 12. 11. 2011.

FERDO Bušić rođen je 14. listopada 1948. godine u Vinjanima Donjim, nedaleko Imotskog u radničkoj obitelji s troje djece. Odrastao je u rodnom mjestu u druženjima s vršnjacima i obavljajući očekivane aktivnosti za djecu tog kraja i tog vremena. Važno je naglasiti da je Ferdo odrastao u obitelji i sredini koja ga je za cijeli život obdarila ljubavlju prema Domovini, što će mu kasnije obilježiti život! Osnovno obrazovanje je završio u rodnim Vinjanima a srednje u nedalekom Imotskom.

Ferdo na fakultet odlazi u Zagreb, nakon upisa na studij Književnosti na Filozofskom fakultetu, te tada kreće najzanimljiviji dio Njegova ovozemaljskog života kada postaje jednim od najistaknutijih lica Hrvatskog proljeća. U to je vrijeme obnašao funkciju tajnika Saveza studenata Zagreb, kada je Dražen Budiša bio predsjednik! Za nas studente Imotske krajine važno je spomenuti da je Ferdo u to vrijeme bio osnivač i predsjednik Kluba studenata Imotske krajine. Prema Ferdinim svjedočanstvima za života, najmilije iz tog vremena pamtio je druženja s još jednim Bušićem, također pokojnim Brunom! Zasigurno da je i to prijateljstvo dalo obola izgradnji Ferdine osobe onakve kakvom smo ga poznavali. Nažalost, po slomu Hrvatskog proljeća, Ferdo zajedno s ostalim liderima pokreta biva uhapšen, nakon čega mu je presuđeno na dvije godine strogog zatvora. Kaznu je odslužio u Staroj Gradišci.

Više...
 
Ranjeni galeb

PIŠE: Boris Vidović

Prije nekih mjesec ili nešto više, na betonsku ogradu terase ispred moga prozora počeo je dolaziti galeb. Nazvao sam ga Ranjeni galeb jer nije imao jednu nogu. Bacao bih mu nešto keksa i on bi to spremno progutao. Činilo se da smo se sprijateljili. Došao je tri nedjelje zaredom i ja sam se počeo hvaliti kako imam prijatelja galeba, i šaliti se da je katolik jer dolazi nedjeljom. Sreća da smo bili u Rimu, inače bi bio i Hrvat. Kad je došao drugi put napravio sam nekoliko fotografija s nakanom da ih pokažem prijateljima. Bio sam ponosan što imam prijatelja galeba. Konačno, nije mala stvar imati takvog prijatelja. Hvalio sam se svojim novim prijateljstvom, kao da je upravo moja zasluga što se ono dogodilo.

Više...
 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 » > Kraj >>

Stranica 1 od 5