Home Kolumne Treba li Imoćanima svojevrsni Martin Luther King?
Srijeda, 13 Prosinac 2017
Treba li Imoćanima svojevrsni Martin Luther King?

Piše: Martina Lešina

Već peta godina u našoj lijepoj metropoli u najvećem studentskom naselju. Jesen polako došla, ispitni rokovi pred samom kraju i pred nama slobodno vrijeme, prije predavanja, koje možemo iskoristiti kako želimo.

Kud god se okrenem plakat nekog novog studentskog događanja iniciranog  od strane par studentskih udruga koje inače slove za najveće studentske udruge u Zagrebu.

Zavičajni Klub Hercegovačkih Studenata se po mnogočemu razlikuje i odskače od drugih. Prvenstveno po broju iznimno dobro, kako osmišljenih, tako i realiziranih projekata. Nabrojat ću ih par po onom što se meni svidjelo, a zasigurno neću obuhvatiti sve. Tribine na kojima nastupaju mnogobrojni zanimljivi predavači, predstave, najbolje večernje zabave, igre na Jarunu samo su dio spektra aktivnosti koje organiziraju naši kolege iz Hercegovine. U studentskim krugovima kruži mnogo priča. Najčešće pričana je  da im financijska sredstva dolaze iz raznih izvora „hercegovačkog lobija“  te im je to ujedno glavno sredstvo motivacije za svaki trud.

Po mom mišljenju, dobro vodstvo i jedinstvo udruge neosporno je najzaslužnije za sve navedene uspjehe. Hercegovci su inače puno jedinstveniji od bilo kojih studentskih udruga. Možda zbog predrasuda i konstantnih ataka koji ih samo ojačaju, a možda zato jer im je jednostavno važan rejting zajednice. Bilo kako bilo, nikad jedni drugima ne odnemažu, dapače.

Cilj ovog teksta nije uzdizanje ZKHS-a već je ovo svojevrsni pokazatelj Imoćanima da se može samo, ako se želi mnogo raditi.

Specifično za nas je da nismo rođeni da budemo podanici i da uvijek volimo biti negdje na vrhu. Ali s obzirom na nedavna događanja u Udruzi Imotskih Studenata, ili ti ga USIK-u, opet smo se pokazali nejedinstveni i veliki kritičari bez argumenata.

Udruga je počela s malo članova, barem onih koji su zaista željeli nešto napraviti. Najprije ću početi od sebe koja sam bila sve skupa 3 puta na sastancima, ali reakcija na koju je naišla moja ideja, koja je prihvaćena kao osobna uvreda i nabijena na kolac je bio početak i kraj moje inspiracije da se aktivno uključim u rad.

Predsjednik, koji je po svemu viđenom mnogo napravio, a to je Bog zna bilo teško uz jako mali broj ljudi koji su uz njega radili nešto osim prigovarali i smišljali izlike da se ograde od bilo kakve aktivnosti za dobrobit udruge. Činjenica je da nas je u Zagrebu mnogo, da smo sposobni i da jednostavno možemo napraviti mnogo.  USIK je zamišljen kao udruga u kojoj ćemo participirati svi svojim idejama, radom da pokažemo svijetu da je naša krajina i dalje kolijevka uspješnih i vrijednih ljudi. Nemamo nikakvo pravo kritizirati ikoga dok ne postanemo svjesni da jedino u čemu smo iznimno uspješni je kritiziranje tuđih uspjeha.

Početak nove akademske godine nam daje priliku da se uključimo u USIK i pridružimo ljudima s kojima smo odrasli s ciljem da pokažemo i dokažemo, najprije sebi, a zatim i drugima da smo prerasli Prosjake i sinove te da smo poboljšana verzija Galantara koji mogu i žele osvjetlati ugled našeg malog lijepog grada na gori.